ŠKOLI S LJUBAVLJU
1:
ŠKOLO NAŠA
LIJEPA,
NOVI DOME
MILI,
U TEBI SMO
DIVNE
PJESME
NAUČILI.
2:
U OKRILJU
TVOME,
ISPOD
TVOGA KROVA,
NAUČISMO
SVOJSKI
I BROJKE I
SLOVA.
3:
ŠTO PRIJE
NISMO ZNALI
SADA
LIJEPO ZNAMO:
SVI ČITAMO
LAKO
I SVI
RAČUNAMO.
1:
NI SA
PEROM VIŠE
MI NEUKI
NISMO:
ZNAMO
SVOJOJ MAMI
DA PIŠEMO
PISMO.
2:
ŠKOLO NAŠA
LIJEPA,
NA SVEMU
TI HVALA!
SVE ŠTO
DANAS ZNAMO
TI SI NAMA
DALA.
3:
NEDJELJOM
KAD KLUPE
SPAVAJU
KAO DA JE
U VODU POTONUO SVIJET:
SAMO PTICE
SA SLIKA OTVARAJU UŠI
DA MUVLJI
OSLUŠNU LET.
1:
NEDJELJOM
KAD KNJIGE
SPAVAJU
I VAZDUH U
RAZRED PRODIRE ČIST:
SAMO
VJETAR KRAJ PROZORA ŠKOLSKOG
OKRENE NA
GRANI LIST.
2:
NEDJELJOM
KAD KREDE
SPAVAJU
KRAJ TABLA
S KOJIH JE OBRISAN ZNAK:
PO
NJIHOVOM CRNILU LINIJE ŠARA
JEDINO
SUNČEV ZRAK.
3:
SVAKOG
LJETA DVORIŠTA ŠKOLSKA
OPUSTE I
ZANIJEME.
U ŠKOLI
TAD JE TAKO TIHO
I SPORO
TEČE VRIJEME.
1:
SVA DJECA
NEKUD DALEKO ODU:
NA ŽAL
SUNČANI, U ŠUMSKI HLAD.
U JULU
RIJEKE DJECE TEKU
ILI U SELO
ILI U GRAD.
2:
DOK MORE
PLJUSKA, HUČI I PJENI
I ŠUME
KOSMATE KROŠNJE DRVEĆA,
DA LI SE
NEKO ŠKOLE SJETI,
DA LI SE
IKO ŠKOLE SJEĆA?
3:
BAŠ JE SAD
LIJEPO DJECI!
PO
PUTELJKU PREMA RIJECI
DRUŽINA IM
VEDRA HRLI.
SUNCE
SVIJETLO NEBO GRLI.
BAŠ JE
SADA LIJEPO DJECI!
RADOSNI SU
DOŠLI DANI,
DJEČACI SU
RAZDRAGANI –
KUPANJA
ĆE, IGRE BITI,
DOLINE ĆE
ISPUNITI
GLASOVI IM
NASMIJANI.
1:
POTOK SE
NA VODI MREŠKA,
ISPOD
STARIH VRBA SJENE,
SUNCE
SIJA, NI DA TRENE,
ZRIJU
ZLATNA ŽITA TEŠKA.
NASMIJANA
MLADA LICA, -
NA OBRAZU
STO KAPLJICA!
NEUMORNO
SVAKOG JUTRA,
DANAS –
KAO JUČE, SUTRA –
VODOM
SMJELE BARKE ČILE
ŽUSTRO SU
SE TAKMIČILE:
NAPRIJED!
NE SMIJE DA SE STANE!
NA OBALI,
S DRUGE STRANE,
SVE UZ
PJESMU DRUŽBE MILE
PROVODILE
DIVNE DANE.
2:
U VESELIM
POKRETIMA
MNOGO
ZDRAVLJA, VOLJE IMA!
U PLAMSAJU
ČISTOG ZRAKA
TU SU CIO
DAN, DO MRAKA.
BARKU,
NOVU PJESMU NEKU
ZAVOLJELI,
PA I RIJEKU
ŠTO IH
ZOVE SVAKOG LJETA...
3:
TU U HLADU
VRBA TEČE
DAH ŽIVOTA
I LUG CVJETA,
TU SU
JUTROM I PRED VEČE
JEDNO
DRUGOM DOSTA REKLI,
TU SU NOVE
SNAGE STEKLI,
TU ĆE
PONOVO DA DOĐU...
NA JESEN
ĆE, TO ZNA SVAKI,
ZADACI IM
BITI LAKI
KAD U
ŠKOLU OPET POĐU...
1:
A UČITELJ
STARI SVAKOGA JUTRA
U PRAZNU
ŠKOLU SVRATI,
TAČNO KADA
ČASOVNIK ŠKOLSKI
OTKUCA
OSAM SATI.
SJEDNE IZA
KATEDRE ŽUTE,
ZAGLEDAN U
DOBRO POZNATA LICA
UVIJEK
NEMIRNIH DJEČAČIĆA
I UVIJEK
DOBRIH DJEVOJČICA.
I SVE DOK
PRVI TRAJE ČAS
KROZ
PRAZAN RAZRED POLAKO HODA,
TUŽAN KAO
NEKI ADMIRAL
BEZ SVOJE
VOJSKE, BEZ SVOGA BRODA...
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.