Disleksija i disgrafija - studija slučaja

Disleksija i disgrafija – studija slučaja

U ovom radu govorit ćemo  o učenicima koji imaju poteškoće sa čitanjem i pisanjem.  Riječ je, dakako, o disleksiji i disgrafiji. Pokušat ćemo kroz jedan praktičan primjer  ponuditi određena rješenja i metode kako se može uspješno raditi sa takvim učenicima uz postizanje dobrih rezultata.  

Učenik E. S. sa kojima sam radio te, već davne školske 2007/08. godine, bio je sedmi razred i imao je velikih problema kod čitanja i pisanja. Bio je izrazito povučen, vrlo malo je komunicirao sa drugim učenicima, a komunikacija mu se nije svodila na rečeničku konstrukciju, već uglavnom na dvije do tri riječi, gramatički često nepovezane. Kad god je mogao, riječi bi zamjenjivao određenim glasovima koji bi trebali značiti DA ili NE. Veoma dobro je raspoznavao sve grafeme i izgovarao ih, ali kada bi trebalo da pročita riječ ili rečenicu nastupali su veliki problemi.

Nakon dužeg posmatranja i analize, sastavio sam određeni plan rada i po prilagođenom programu krenuo da radim s njim. Taj program sam morao reducirati do krajnjih granica jer je E. S. veoma otežano čitao i razumijevao pročitano. Pored posebnih zadataka koje je radio na redovnim časovima, učenik je dolazio i na dopunsku nastavu jednom do dva puta sedmično.

U daljem dijelu rada iznijet ću niz praktičnih vježbi koje sam primjenjivao u radu sa ovim učenikom, a ponudit ću i određene sugestije kako bi se moglo raditi sa učenicima koji imaju ovakve poteškoće.

 Sve vježbe koje slijede rađene su na dopunskoj nastavi, a neke od njih su primjenjivane i na redovnim časovima. Metodologija je bila kombinacija ortoepskih i ortografskih vježbi uz primjenu različitih interaktivnih tehnika.

Vježba prva – Čitanje

Pošto je poznato da osobe koje imaju disleksiju riječi ne doživljavaju na verbalan način (pomoću zvukova riječi), već na neverbalan (pomoću mentalnih slika), u sljedećoj vježbi sam htio da ustanovim na koji način će E.S. shvatiti rečenice sa, kai i bez tzv. okidača. Okidači su, pak,  riječi koje disleksičari sebi ne mogu slikovno predstaviti. U tu grupu spadaju: zamjenice, prilozi, prijedlozi, riječce, uzvici, veznici, pomoćni glagoli pa i određeni brojevi. Ti okidači ih zbunjuju i ako ih je u rečenici puno stvaraju potpunu konfuziju, tako da im postaje nejasno i ono što mogu sebi pretvoriti u  mentalnu sliku.

Primjer:

a) VUK SMEĐE BOJE ŠETA ŠUMOM

b) VUK KOJI JE SMEĐE BOJE ŠETAO JE ŠUMOM

U sljedećem primjeru imamo dvije rečenice: jedna je sa, a druga bez tzv. okidača. Očito je bilo da je učenik mnogo lakše pročitao prvu rečenicu i shvatio njeno značenje prepričavajući ga. Nakon čitanja druge rečenice sa okidačima, koju je puno teže pročitao, bio je vidno zbunjeniji i nije se mogao skoncentrisati i prepričati pročitano. Odustao je. Također sam zapazio da ga zbunjuje i ima problema kod čitanja riječi sa finalnom vokalnom skupinom –ao, tako da obično jedan od vokala izostavlja.

Preporuka: Učenicima sa disleksijom treba davati da prvo  čitaju proste rečenice bez okidača, a potom ubacivati i poneku riječ koja ih može zbuniti, ali im te riječi treba približiti gestama ili na neki drugi način.

 Slika 1   Vježbe čitanja su i snimane kako bih dokumentovano mogao pratiti da li učenik ostvaruje napredak u čitanju.

Vježba druga – Pisanje

Učenik je dobio zadatak da prepiše tri istovojetna teksta koja su samo otkucana različitim fontovima. Slova su također bila različite veličine. Cilj mi je bio utvrditi koji mu je način lakši.

Primjeri tekstova:

a)      Tišina. Noć.

Zašao Marko u šumu, poznatom stazom, i tu mu je mjesečina više smetala nego koristila. Sjene se pružile čudnovato, grmlje se činilo strašno, i on je teško razaznavao stazu.      (FONT 11)

b) Tišina. Noć.

Zašao Marko u šumu, poznatom stazom, i tu mu je mjesečina više smetala nego koristila. Sjene se pružile čudnovato, grmlje se činilo strašno, i on je teško razaznavao stazu.  (FONT 20)

c)       Tišina. Noć.

Zašao Marko u šumu, poznatom stazom, i tu mu je mjesečina više smetala nego koristila. Sjene se pružile čudnovato, grmlje se činilo strašno, i on je teško razaznavao stazu. (FONT 24)

Kao što se može vidjeti iz primjera učenik je uz određene pogreške uspio da prepiše prvi i drugi tekst koji su bili otkucani istim (normalnim) fontom samo različite veličine, dok je treći primjer koji je bio otkucan najvećim fontom, ali kitnjastim slovima, počeo da prepisuje i odustao napisavši samo: “TIŠINA. NOĆ. ZaŠAOMARKOUŠUMU“.

Moja zapažanja iz ove i sličnih vježbi su da učenicima koji imaju disgrafiju, prilikom vježbanja pisanja, najprije treba davati davati tekstove koji su pisani jednostavnim fontom, dok bi slova  trebala biti veća, a poželjno je napraviti i dupli razmak između riječi i redaka. Također  treba izbjegavati slikovne podloge, a pokušati tekst kucati preko različito obojenih podloga. (Prijedlog: otkucati tekstove na grafofolijama, ispod kojih ćemo postavljati papire  različitih boja, sve dok ne utvrdimo koja boja najviše odgovara učeniku, odnosno koja mu najviše olakšava u procesu čitanja.)

   

Vježba treća – Izgovori i napiši šta vidiš

Ovaj zadatak se sastoji iz dva dijela:

Ø  Prvi: učenik rješava test otkucan na papiru (treba da prepozna pojam na slici, da izgovori tu riječ i da je u produžetku napiše),

Ø  Drugi: isti zadatak učenik rješava na računaru,

Ø  CILJ: utvrditi koji mu je način rješavanja zadatka lakši

Primjer prvi:

KOLAH, KULICA, KUČ, KRAVA, OLKA, JABUKA

Zapažamo da je prepoznao sve pojmove, ali da je uspio samo dvije riječi ispravno napisati, dok je kod ostalih pojmova ili dodavao ili izbacivao određene grafeme.

Primjer drugi:

    

 àKQLLQA

        

 àKLJUĆ

       

 àKRAVA

       

àOLOVKA

     

 àJABUKA

Iz ovog drugog primjera, kada je isti zadatak rješavao koristeći se tipkovnicom umjesto olovkom, evidentno je da je napravio znatno manje ortografskih grešaka i da je čak tri riječi sasvim pravilno otkucao. U razgovoru s njim i sam je izjavio da mu je drugi način bio mnogo lakši. Zašto je kod kucanja riječi „kola“ upotrijebio slovo Q umjesto O, vjerovatno leži u tome da su ovi grafemi po svom obliku veoma slični i da ih je jednostavno zamijenio. Međutim, iznenadilo me je što je ispravno otkucao riječ „olovka“ jer sam iz više primjera  ustanovio da ima problema i sa pisanjem i sa izgovorom riječi u kojima se javljaju dva ista vokala ili konsonanta koje dijeli neki drugi glas: olovka, biblioteka i sl.

Preporuka: sa učenicima koji imaju disgrafiju svakako treba raditi na tome da što je moguće bolje savladaju pisanje. Međutim, uporedo s tim dobro bi bilo obučiti ih i daktilografiji, jer im to znanje može u budućnosti olakšati život i biti veoma korisno.

Učenika E.S. je nakon početnog upoznavanja sa tastaturom nakon izvjesnog vremena stekao zavidnu rutinu i brzinu kucanja teksta.

 Slika 2   Učenik savladava zadatak preko računara

Vježba treća – Taktilografija

Ova vježba se sastoji iz sljedećih koraka:

Ø  Učeniku se pokazuje određeni predmet,

Ø  Traži se od njega da izgovori njegov naziv,

Ø  Slaže naziv predmeta od ponuđenih slova koja su ispisana na posebnim karticama,

Ø  Nakon toga slijedi  pisanje iste riječi uz pomoć plastelina,

Ø  Nakon toga tražim od učenika da svako slovo opipa i da izgovori svaki glas.

  

Slika 3 – Slaganje slova od plastelina

Ono što sam kroz ovu vježbu mogao zapaziti jeste to da se učeniku  ova tehnika veoma sviđa i primjetno je da je ulagao  veliki trud da što bolje  oblikuje slova. Kada je slagao slova na karticama (olovka) ponovo je izostavio drugi vokal o, ali je uz malu  korekciju uspio složiti riječ.

Preporuka: ova tehnika je korisna jer predstavlja dobar put da se riječi počnu razumijevati, da se o njima misli, da se uči o različitim kontekstima u kojima se mogu pojaviti, da se trajnije zapamte i, na kraju, da se riječi zapamte u sva tri pojavna načina: kao zvuk, kao slijed slova i oblik i kao značenje pa da se, zbog toga, u svakom tekstu lako i brzo dešifriraju.

Vježba peta – Brainstorming (Oluja mozga)

Ovu vježbu je najlakše raditi na računaru zbog potrebne brzine izmjene slajdova. Međutim, može se raditi i pomoću posebno  ilustriranih kartica  koje treba brzo izmjenjivati. Za ilustracije je potrebno uzeti različite pojmove (do 20) koji su različitog glasovnog sastava i izmjenjujući slajdove jedan za drugim treba  tražiti od učenika da kaže šta vidi (za to vrijeme bilježiti šta i kako učenik izgovara). Poželjno je ovu vježbu ponoviti, ali sa drugim redoslijedom slajdova i to nekoliko puta.

Primjer (slajdovi su učeniku prikazivani putem računara):

Slajdovi:                                 Odgovori učenika (IZGOVOR):

         

    ŠEŠIR

                     

                        ČIZMA

                         

    

                       VAZNA

                                

              KOPUTER

                

                   LJEB

                              

           ŽABA

            

                           

      

         STOLICA

                               

                                   

           JABUKA

                            

  

          KONJ

 

                              

        KRAVA

        SUNCE

                          

               DŽAMIJA

           ĆEVAPI

                       

         AUTO

                  

  

  GRMI BACA SVJETLICA

                             DIJETE IDE U ŠKOLU.

Nakon ove vježbe, zatražio sam od učenika da mi definira dvije misaone imenice:

Prva: TIŠINA  - odgovor: KAD SE NE GALAMI

Druga: NOĆ  - odgovor: NOĆ, SPAVA

Zapažanja iz cjelokupne vježbe bila bi sljedeća: učenik je veoma brzo  i većinom tačno izgovarao pojedine riječi. Veoma je dobro razlikovao afrikatske parove: č, ć, dž ,đ. S druge strane, teško mu je bilo izgovoriti glas h u inicijalnom položaju u riječi (npr. hljeb), za GROM je rekao istina nepovezan slijed riječi: GRMI BACA SVJETLICA;  međutim, uslijedilo je iznenađenje kada je na sličicu učenika reagovao gramatički povezanom i savršenom rečenicom, rekavši: DIJETE IDE U ŠKOLU.

Preporuka: ova tehnika je korisna jer poboljšava koncentraciju, učenici povezuju ilustracije sa nekim svojim asocijacijama koje kasnije mogu da nadovezuju i u rečenice, ovo je veoma dobar način za postupno proširivanje rječničkog fonda koji je kod ovih učenika uglavnom veoma siromašan.

Vježba šesta – Interaktivne računarske igre

Kao dodatne vježbe mogu se koristiti različite interaktivne igrice koje mogu upomoći za učenikovo povezivanje grafema u riječi kao i razumijevanje njihovog značenja, zatim na poboljšanje logičkog razmišljanja i memorije. U nastavi sam koristio dvije igre: „ABC igra“ i „Igrom do znanja“,  koje sam dobio zahvaljujući Centru za dokumentaciju iz Tuzle.

Zaključak

Na samom početku rada sa učenikom E. S. imao sam velikih problema, prvenstveno u smislu komunikacije. Na sva moja pitanja odgovarao je stidljivo ili je samo obarao pogled. Vremenom je počeo da se oslobađa tog pritiska, da biva otvoreniji, da bi se na kraju sasvim oslobodio i komunicirao bez zadrške. Kasnije smo i za vrijeme odmora razmjenjivali poneku rečenicu i stekao sam utisak da mu to uliva određeno samopouzdanje u odnosu na druge učenike. Primjetio sam da nikada ne propušta niti zaboravlja doći na dopunsku nastavu iz čega sam izvukao zaključak da mu ta nastava nije stresna, već zanimljiva, potrebna i korisna.

Kod učenika je bio primjetan napredak u razumijevanju pročitanog teksta. S druge strane,  pisanje mu je i dalje išlo poprilično teško i treba dosta truda da se dešifruje ono što je napisao.

Mišljenja sam ipak da se kontinuiranim radom kod njega mogu postići još bolji rezultati. To, naravno, važi i za druge učenike koji imaju slične poteškoće. Napredak se postiže laganim tempom, ali su rezultati na kraju itekako vidljivi, na zadovoljstvo kako učenika, tako i nastavnika.

Emir Harčin