Nastavna priprema: RAZVOJ JEZIKA

 PISMENA PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT

Školska godina:          Razred: Datum: __________

Predmet: Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost

Nastavna oblast/tema: Gramatika

Nastavna jedinica: Razvoj bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika u 20. stoljeću i proces

                                                                      normiranja jezika

Ciljevi časa: a) ODGOJNI (vaspitni)............................................................................

                             ..............................................................................................................

                         b) OBRAZOVNI.......................................................................................

                             ..............................................................................................................

Struktura    1. Uvodni čas  2. Čas upoznavanja sa novom građom

 Tip časa      3. Čas uvježbavanja i primjene stečenog znanja

                      4. Čas utvrđivanja, ponavljanja i ocjenjivanja

                      5. Kombinovani čas

Oblici nastavnog rada:  1. Frontalni oblik rada  2. Grupni oblik rada

                                             3. Rad u parovima  4. Individualni oblik rada

Nastavni objekti,  1. Nastavni objekti ..................  2. Nastavna sredstva ................

sredstva i pomagala    3. Nastavna pomagala ............. 4. Literatura ...............................

Nastavne metode: 1. Metode zasnovane na posmatranju (pokazivanje)

                                    2. Metode zasnovane na praktičnim časovima učenika

                                    3. Metode zasnovane na riječima : monološke

                                                                                         dijaloške

                                                                                      rad sa knjigom

SADRŽAJ I ARTIKULACIJA NASTAVNOG SATA

UVODNI DIO (7min.)

Kao komtivacijski dio časa krenuti sa nekoliko kontrolnih pitanja:

1. Koja je najmanja jezička jedinica? (Glas/fonem)

2. Šta nastaje udruživanjem glasova? (Slogovi)

3. A udruživanjem slogova? (Riječi)

4. Udruživanjem riječi?  (Sintakseme)

5. Šta nastaje udruživanjem sintaksema? (Sintagme)

6. A udruživanjem sintagmi? (Rečenice)

7. A šta nastaje udruživanjem rečenica? (Nastaje vezani tekst)

8. A šta je vrhunac, kruna svih tekstova? (JEZIK JEDNOG NARODA)

GLAVNI DIO: (30 min.)

Danas ćemo da se razgovaramo o jezik, njegovom životu kroz stoljeća, vidjećemo kroz šta je sve prolazio, kako se mijenjao itd. Naučit ćemo nešto više o našem jeziku.

9. Da vas pitam, da li neko zna definisati šta je to jezik?

DEFINICIJA: Jezik predstavlja svaki sistem znakova pogodan da služi kao sredstvo za sporazumijevanje među pripadnicima jedne jezičke zajednice.

 Jezik je kao živi organizam, djeco, on se mijenja, raste s vremenom u kojem egzistira, podložan je uticajima sa strane, a ponekad i umire. Baš kao i živa bića.

Naš bosanski jezik ima veoma bogatu povijest i burnu prošlost.

Prvi sačuvani pisani spomenik u Bosni je Povelja Kulina bana iz 1189. godine. Ban Kulin bio je vladar Bosne, a ta povelja bila je pisana bosančicom i predstavlja značajno svjedočanstvo o počecima pismenosti na našim prostorima. Kakav je to jezik bio vidi se dijela teksta same povelje:

U ime otca i sina i svetago duha.

Ja, ban bos'nski Kulin, prisezaju tebje, kneže Krvašu, i vsjem građam dubrov'čam pravi prijatel biti vam, od sele i dovjeka. (...)

10. Šta mislite od kada se počeo koristiti naziv bosanski jezik?

Bosanski se jezik, koliko je poznato, spominje se kao naziv još od početka 15. stoljeća. Od tada, a pogotovo od 17. pa do početka 19. stoljeća.

11. Kada govorimo o počecima pismenosti naših naroda, da li neko zna kada se ona javila i koja su sve pisma bila aktuelna na ovim našim prostorima?

Početak pismenosti Južnih Slavena povezano je sa misionarskim radom grčkih misionara Ćirila i Metodija. Njih je oko 863. godine, bizantijski car Mihajlo III uputio među Slavene na zahtjev moravskog kneza Rastislava. On je, naime, želio među Slavenima proširiti hrišćanstvo. Pošto su Slaveni tada bili nepismeni, Rastislav je želio da im se pruži pouka na jeziku koji bi mogli razumjeti. Prve knjige su nastajale na STAROSLAVENSKOM jeziku, pa zato kažemo da je taj jezik prvi pisani jezik Slavena. Najstariji spomenici na ovom jeziku nisu sačuvani.

Staroslavenski jezik je imao dva svoja pisma: GLAGOLJICU i ĆIRILICU.

GLAGOLJICA je prvo slavensko pismo. Sastavio ju je Ćirilo. Ime je dobilo po staroj slavenskoj riječi glagoljati – govoriti, pisati. Pošto je glagoljica bila prilično teško pismo, Ćirilo je izmislio drugo, lakše, koje je po njemu nazvano ĆIRILICA. Ona je brzo potisnula glagoljicu. U bosni i Humu se razvio poseban tip bosanske ćirilice koja je nazvana BOSANČICOM. Ona je bila u upotrebi od 12. do 20. stoljeća. Pored ovih pisama, u Bosni će se javiti i LATINICA. Latinica nije slavensko pismo. To je latinsko pismo, pismo starih Latina. Latinica je danas najraširenije pismo u svijetu. Mnogi narodi svoj jezik pišu latinicom. U vrijeme dok je Bosna bila pod vlašću Turske carevine, u Bosni se javlja još jedno pismo AREBICA. To je arapsko pismo prilagođeno glasovnom sistemu bosanskog jezika. Ona se učila u mektebima pa se naziva i MEKTEBICA.

(Izdiktirati najvažnije o pismima koji su bili u opticaju u BiH i dati učenicima uzorak kopiranih primjera kako je koje pismo izgledalo.)

Međutim, gledajući unazad, najdramatičniji period bosanski jezik je imao tokom druge polovine 19. i u 20. stoljeću. BiH je u tom periodu preživjeka različite osvajače i različita društvena uređenja što je naravno ostavilo velikog traga i na njen jezik.

Taj period u razvoju bosanskog jezika možemo podijeliti na tri perioda:

a) austrougarski period,

b) jugoslovenski period i

c) savremeni period.

AUSTROUGARSKI PERIOD

Ovaj period nastupa nakon aneksije BiH od strane Austro-Ugarske carevine 1878. godine. To je bila velika kulturološka promjena na ovim prostorima jer dolazi do smjene kultura. Sa scene odlazi istočna orijentalna, a dolazi jedna nova, zapadnoevropska kultura. Te promjene su se osjetile u svim segmentima života, pa i u samom jeziku. Nova vlast se kolebala oko imenovanja jezika između naziva: bosanski, hrvatski ili srpski. Prevladao je naziv bosanski.

IZDIKTIRATI UČENICIMA: U doba austrougarske vladavine naziv bosanski postaje službeni naziv za jezik u BiH. U početku se upotrebljavao sa nadopunom bosanski zemaljski jezik, a javljao se i naziv srpskohrvatski i hrvatskosrpski. U doba kada je na čelu zemaljske vlade bio Benjamin Kalay, ustalio se naziv bosanski jezik. Zanimljivo je da je tada štampana i Gramatika bosanskog jezika 1980. godine, a već 1908. naziv je promijenjen u Gramatika srpskohrvatskog jezika.

JUGOSLOVENSKI PERIOD

U jugoslovenskom periodu bosanski, hrvatski i srpski jezik postoje pod jednim zajedničkim nazivom: srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. Dakle, u ovom periodu postoji jedan zajednički jezik, koji se ostvariovao u okvirima dviju standardnojezičkih varijanti i to:

a) hrvatske varijante i

b) srpske varijante.

Jasno je da ove dvije varijante zanemaruju bosanski jezik kao i crnogorski. Na jezik Bosanaca i Hercegovaca se gledalo kao na jezik u kojem se ukrštaju ove dvije varijante.

Vremenski period između 1970. i 1980. bilo je obilježeno raspravama o jeziku kojim se govori u Bosni. Ali i pored svega toga u upotrebi i dalje ostaje naziv srpskohrvatski jezik. Znači, ni u jugoslovenskom periodu jezičke prilike nisu dostigle potpunu stabilnost.

SAVREMENI PERIOD – DOGRAĐIVANJE NORME

Savremeni period obuhvata vrijeme od početka 90-tih godina naovamo. U ovom periodu Bosna prolazi kroz najstrašnije ratne godine nakon raspada bivše Jugoslavije. U ovom periodu se u upotrebu ponovo vratio naziv bosanski jezik, pored hrvatskog i srpskog. Činjenica je da su bosanski, hrvatski i srpski jezik nastali na istoj podlozi iz istog prirodnog jezika (njihov je zajednički temelj tzv. standardna novoštokavština sa ijekavskim izgovorom, a narječje štokavsko). U osnovi bosanski, hrvatski i srpski jezik su jedan jezik, ali su to troterminološki jezici: što bi značilo da njihovi korisnici koriste, u nekim slučajevima, različitu terminologiju, ali ne i drugačiju gramatičku formu.

Tako npr. rečenica Ja sam bio u Parizu, i u bosanskom i hrvatskom i srpskom jeziku označava prošlo vrijeme, a ne nešto drugo, što znači da je druga gramatika u pitanju. Gramatičke razlike su neznatne i svode se na zanemarljiv broj i odnose se uglavnom na simboličku funkciju jezika, a manje na komunikativnu. Međutim, i pored ovih činjenica, svaki od naroda u BiH, dobio je pravo na svoj nacionalni jezik, pa smo dobili:

a) bosanski,

b) hrvatski i

c) srpski jezik.

Međutim, postojanje tri varijante jednog istog jezika podrazumijeva i tri norme, što svakako otežava procese npr.: izdavanje i štampanje udžbenika, službene upotrebe jezika u školama, administraciji itd.

IZDIKTIRATI: Normiranje bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika još uvijek je u toku. Inače, normiranje jezika nikad ne ide mimo njegove sadržine. Norma se mijenja u vezi sa razvojem jezika i ne može tome biti suprotna, znači ne smije propisivati ono što ne odgovara njegovom stanju i tendencijama razvoja. Također, norma ne smije u jeziku zadržavati one osobine koje su preživjele, ili su iščezle iz upotrebe. Najvažniji zadatak norme je da zapaža šta je novo, životno, tipično za čitav jezik koji koristi njegov nosilac-narod, jer jedino tad može biti općenito prihvaćena. Najbolja bi bila ona norma na koju niko ne bi imao prigovora.

ZAVRŠNI DIO (8 min.)

U završnom dijelu učiniti učenicima čas zanimljivim pojedinim pitanjima i zanimljivostima:

Da li ste znali

* da se bosanski, srpski i hrvatski jezik razvijalo u okviru zajedničkog srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika;

*  da neki naučnici tvrde da u svijetu postoji od 4.000 do 10.000 jezika;

*  da u Indiji ima 179 različitih jezika;

*  da poput ljudi i naroda, i jezici umiru, nestaju;

*  da je esperanto, jedini planski jezik koji je dostigao veliku međunarodnu upotrebu;

*  da je najrasprostranjeniji jezik na svijetu kao maternji jezik kineski (njime govori milijardu ljudi, tj. svaki peti stanovnik zemlje), poslije njega je engleski (300 miliona ljudi, a na trećem mjestu je španski (250 miliona ljudi). Trećina svijeta govori ova tri jezika. Njemačkim jezikom govori 100 miliona ljudi.