RECITAL - SLOVO O JEZIKU

SLOVO O JEZIKU

MEDINA:

GDJE JE SLOVO ONO ŠTO ĆE DA SE RODI

GDJE JE ONO SLOVO ŠTO ĆE

DA SE ZGODI?

ZATREPTI U ZRAKU, ZASVIJETLI U MRAKU

SLOVO ZNA DA VOLI, ZNADE I DA BOLI.

SLOVO TRČI ZA SLOVOM, HVATAJU SE U KOLO,

NEKO SLOVO STARO, NEKO SLOVO NOVO.

AHMED:

KAD MI RIJEČ SA JEZIKA POĐE,

KO PLAMEN SE IZ USTA POJAVI.

SLOVA SIJEŠ, NIKNE RIJEČ.

NOVU POSIJ – NOVA RIJEČ.

RIJEČ DO RIJEČI, ETO STIH.

STIH DO STIHA, STROFA NIČE.

PJESMA, PJESMA! – PJESNIK KLIČE.

ADIN:

JEZIK KOJI NE ZNAŠ PRIJE NEGO TI

NAMJESTE USTA,

GORI U TEBI,

ŠIRI SE PO USKOM PROSTORU,

I MNOGI SE RASPUKNE PRIJE NO ŠTO

PROGOVORI,

BACAJUĆI NIZ VJETAR, POPUT CVIJETA,

HILJADE SJEMENKI.

DŽENETA:

SJEDIMO ZA STOLOM I ZBORIMO

TIM SVETIM JEZIKOM.

OSJEĆAMO KAKO SE OKO NAS OTVARAJU

SVA VRATA

NA KOJA NADIRE SVJETLOST SVIJETA

KOJA JE SKRIVENA U DOBROTI

JEZIKA.

AZRA:

SLOVO ZNA DA GRMI, OD JEDA POCRNI,

SLOVO JE U GROZDJU, SLOVO JE U GVOZDJU,

SLOVO JE U DUŠI, SLOVO JE U TMUŠI.

SLOVO KAD SE RAĐA BREMENA JE LAĐA.

GDJE STIĆI ĆE NE ZNA – DO SUNCA

IL BEZDANA.

MEDINA:

PRAVI ZAVIČAJ JE ZAPRAVO JEZIK.

RIJEČI SU

KAO ŠEĆERNA TRSKA,

SIŠEMO IH,

A SLAST JE NJIHOVA

NEISCRPNA.

AHMED:

IPAK:

MAGIJA JEZIKA NAJOPASNIJA JE

OD SVIH ČAROLIJA.

JER JEZIK KOSTI NEMA,

ALI KOSTI ZNA DA LOMI.

ADIN:

ZATO:

ZAMISLITE  SAMO ONU TIŠINU

KAD BI LJUDI GOVORILI

SAMO LIJEPE RIJEČI.

A LIJEPE NAS RIJEČI

NE STOJE NIŠTA.

PA ZAŠTO DA IH ONDA

 NE PODIJELIMO.

DŽENETA:

USTA SU TVOJA MLADI PUPOLJCI,

HRANIĆU TE VODICOM IZ KLJUNA LASTE,

DA OZUBATIŠ NA KLETVU NA ZLOTVORA,

DA PROGUČEŠ ZA DOBRODUŠNA NAMJERNIKA.

U ŽIVOTU TREBA MUDRO DA ŠUTIŠ,

ALI RIJEČ AKO REKNEŠ,

NEKA BUDE TEŠKA KAO SVAKA ISTINA,

NEKA BUDE REČENA ZA ČOVJEKA.

AZRA:

JER:

IMA SLOVO BUDNO, IMA UZALUDNO,

JEDNO SLOVO PRAVI, DRUGO SE ZABORAVI.

IMA SLOVO TAJNO O SEBI ŠTO ŠUTI,

TAJNI SU MU SNOVI, TAJANSTVENI PUTI.

NAJVEĆE JE SLOVO ŠTO SE SAMO SLUTI,

NAJDUBLJE JE ONO ŠTO U NAMA

ĆUTI.