RECITAL ZA DAN ŠKOLE

DA JE MENI...

EMINA:

DA JE MENI DRVO BITI,

S PROLJEĆA BIH BILA BREZA –

DRVEĆE JOŠ DUGO GOLO,

JA LISNATA KO LEPEZA.

DŽENITA:

DA JE MENI DRVO BITI,

JA BIH LJETI BILA LIPA –

U SJENCI MI HLADOVINA,

NA PUTNIKA CVIJET SE SIPA.

AMINA:

DA JE MENI DRVO BITI,

JA BIH ZIMI BILA JELA –

DRVEĆE VEĆ DUGO GOLO,

A ODJEĆA MOJA CIJELA.

ADNA:

Da mi je biti sunce!
Da mi je biti sunce!
O, što sve ne bih,
što sve ne bih daLA,
ja bih, JA BIH noću sjALA!

ARMINKA:

Da mi je biti jutro!
Da mi je biti jutro i veče,
potok koji uvijek teče!

SUMEA:

Da mi je biti orAo
Da mi je imat njegova krila,
letJELA biH put visina!

MERIMA:

Da mi je biti more!
Da mi je biti njegova dubina,
nosiLA biH ljubav svima!

EMINA:

Da mi je biti vatra!
Da mi je biti svijeća i vatra,
gorjeti za svoga brata!

DŽENITA:

Da sam ja netko 
Pozvla bih sve dječake 
Dala bih im igračke i 
Pustila ih da se cijeli dan 
Igraju i jure.

AMINA:

 
Radili bi divne stvari 
Prekratki bi bili dani 
Voljeli bi svoje Škole Đaci. 
Da sam ja netko.

ADNA: 

Svim majkama bih izbrisaLA bore 
UČiniLA da oČevi ih vole 
Davnu ljubav da im vrate 
I da mirno Žive svoje sate.

ARMINKA:

šta je sreća?

SUMEA:

SREĆA JE ČOKOLADA!

MERIMA:

VOLJETI DRUGOG, TO JE SREĆA!

EMINA:

Sretni smo samo onda

kada od sutrašnjeg dana

ništa ne tražimo,

a od današnjega

sa zahvalnošću primamo

 ono što nam nosi.

DŽENITA:

Pogledaj u dubinu svoje duše.

Tu ćeš naći izvor prave sreće,

izvor nepresušni,

samo valja

da ga neprestano

dubiš.

AMINA:

EJJJ, Koliko bi SAMO očiju

trebao imati čovjek

da opazi sreću koja ga okružuje?

ADNA:

I ZATO:

KAD TI SE ŽIVOT

ČINI TMURAN,

BEZ SUNCA,

A LJUDI OKO TEBE

BEZ ŽIVOTA...

PROBUDI SE! POLETI!

BAREM NA TREN.

ARMINKA:

I ZATO:

ZVIJEZDA DA MI JE BITI,

I ŽIVJETI KAO ZVIJEZDA,

NEGDJE VISOKO, VISOKO,

PA DA NEKO ZA MENE

BROJEĆI ZVIJEZDE KAŽE:

„ONO JE MOJA ZVIJEZDA.“