Nastavna priprema - PROSANJANE JESENI

PISMENA PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT

Školska godina:          Razred:    Datum:

Predmet: Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost

Nastavna oblast/tema: Književnost

Nastavna jedinica: Zija Dizdarević: Prosanjane jeseni

Ciljevi časa: a) ODGOJNI: - razvijanje ljubavi prema književnosti

                                              - osposobljavanje za samostalni rad

                         b) OBRAZOVNI: upoznavanje sa jednim književnim djelom

                         c) FUNKCIONALNI: - razvijanje mašte, sposobnosti zapažanja, zaključivanja i sintetiziranja

Struktura    1. Uvodni čas  2. Čas upoznavanja sa novom građom

 Tip časa      3. Čas uvježbavanja i primjene stečenog znanja

                      4. Čas utvrđivanja, ponavljanja i ocjenjivanja

                      5. Kombinovani čas

Oblici nastavnog rada:  1. Frontalni oblik rada  2. Grupni oblik rada

                                             3. Rad u parovima  4. Individualni oblik rada

Nastavni izvori,

sredstva i pomagala: zvučna čitanka, uždbenici, kreda, tabla, sveske

Nastavne metode: 1. Metode zasnovane na posmatranju (pokazivanje)

                                    2. Metode zasnovane na praktičnim časovima učenika

                                    3. Metode zasnovane na riječima : monološke

                                                                                         dijaloške

                                                                                      rad sa knjigom

SADRŽAJ I ARTIKULACIJA NASTAVNOG SATA

UVODNI DIO  (7 min):

U uvodnom dijelu časa ponoviti osnove iz teorije književnosti:

1. Koje književne rodove poznajete? (Epika, lirika i drama.)

2. Kako se dalje dijele književni rodovi? (Na književne vrste.)

3. Kakve mogu biti književne vrste? (U prozi i u stihovima.)

4. Šta je pripovijetka? (Prozna književna vrsta.)

5. Kojem književnom rodu pripada? (Epici.)

GLAVNI DIO  (30 min):

Izražajno pročitati pripovijetku, djeca neka mirno slušaju sa zatvorenim čitankama ispred sebe.

6. O čemu pisac piše u ovoj pripovijeci? (O jeseni.)

7. Da li piše o nekoj posebnoj jeseni (jednoj) ili piše o više jeseni? Pročitajte prvu rečenicu

8. Kada pisac kaže «jeseni moga djetinjstva», govori li on o jesenima ili o svom djetinjstvu? (O djetinjstvu, naravno.)

9. Kako to znamo? U kojem glagolskom vremenu je napisana prva rečenica? (U perfektu.)

10. A one poslije nje? (U prezentu.)

11. Ako bismo izostavili prvu rečenicu i počeli čitati pripovijetku od druge rečenice šta bismo pomislili na trenutak? (Da neki dječak opisuje neke svoje doživljaje.)

12. Međutim, ko ovdje priča priču: Zijo-dječak ili Zijo-odrastao mladić? (Zijo kao odrastao.)

13. Zašto se pisac prisjeća djetinjstva? Od čega «bježi»? Da li je sretan? Zašto pisac kaže da su jeseni njegovog djetinjstva imale zlatnu boju i kada su njegove jeseni postale sive i mučne? Ko je pozlatio njegove dječačke jeseni: njegova majka, tetka Emina ili on sam svojim snovima i maštom? (Zija Dizdarević ubijen je u 26. godini života. Ubili su ga fašisti/Nijemci u logoru Jasenovac 1942. godine, jer je bio protiv ubijanja i ratova. Vrlo mlad upoznao je sve tegobe i zla koja rat donosi ljudima. Rat je donio sivilo i mučninu i u njegove zlatne jeseni; učinio ga zrelijim i odraslijim. Zijo je prestao da mašta i da primjećuje jeseni; vidjevši mnoga zla osjećao je samo tugu, mučninu i primjećivao jedino sivilo oko sebe. «Danas» znači vrijeme kada je pisac odrastao, «danas» znači vrijeme zločina i ubijanja, kada se jeseni vuku kradom, tj. neprimjećene ; zato pisac «bježi» u prošlost, u djetinjstvo kada je snagom dječačke mašte u zlato bojio jesen, kad je bio sretan.)

14. Po čemu pisac posebno pamti prošle jeseni? (Po svatovima i udajama.)

15. Zašto po udajama, a ne po ženidbama?

16. Gdje je Zijo-dječak proveo svoje djetinjstvo: na selu ili u gradu? (Na selu.)

17. Šta nam ukazuje na to? (Jezik, način na koji govore on i njegova tetka Emina.)

18. Šta kaže pisac? Kako žive djevojke na selu? (RAD NA TEKSTU: «Djevojke iza demira sjede pa rade, savijaju se, tegle, čeznu, gore i mole mjesečinu da ih pošalje U SREĆU».)

19. Šta se DEMIRI? (Gvozdene rešetke na prozorima starih bosanskih kuća.)

20. Kada ja kažem «rešetke», šta vam prvo pada na pamet?

                                                                                                (Očekivani odgovor: ZATVOR)

21. Da li su se te djevojke zaista osjećale kao u zatvoru? Možete li to zaključiti iz ove Zijine rečenice? Da li su one bile sretne? (Nisu, jer zašto bi molile mjesečinu za sreću. One su sanjale i maštale o svojoj sreći o, kako pisac kaže, «zlatnim ključama, zlatne sreće».)

22. Šta mislite, djeco, o kakvim zlatnim ključevima i kakvoj to zlatnoj sreći za ove djevojke pisac govori? I šta bi one učinile s tim zlatnim ključem? (Možda bi otključale i demire i vrata, izašle iz svojih kuća u kojima su po cijeli dan i noć zatvorene, otišle u škole i školovale se, završile fakultete i bile dobre nastavnice, doktorice, novinarke, trgovkinje i sl., možda, ko zna? Ne zna ni pisac kakvu su sreću za sebe sanjale te djevojke, samo zna da je jesen «odvodila jednu po jednu».)

23. Šta je bilo s tim djevojkama? (Udavale su se.)

24. Da li je udaja značila za njih tu «zlatnu sreću» za koju su se molile i o kojoj su maštale, ili je i udaja značila neku novu kuću i na njoj demire/rešetke, a u njoj nove/iste poslove i nova/ista teglenja? Razmislite o tome dobro – zatvorite oči i zamislite sebe na njihovom mjestu i recite kako biste se osjećali, kakvu biste sreću za sebe poželjeli i šta biste izabrali: da budete zatvoreni u kući sa svojim snovima o sreći ili da sami za sebe potražite i pronađete sreću?

25. Da li su ove djevojke mogle da biraju? (Nisu. Tako je bilo prije, u doba Zijinog djetinjstva: na selu su djevojke bile u kućama i obavljale kućne poslove. Momci su im uveče dolazili pod pendžere i tako se «ašikovalo». Udajom se ništa ne bi promijenilo, postale bi supruge i majke, a poslovi i obaveze u kući bi se povećali. Neke su tako možda bile srećne, a možda i nisu.)

26. jedno je sigurno: da je Zijo-dječak mnogo volio svoju tetku Eminu, koja je također bila pred udajom, što je i razlogom zašto su se njemu upravo udaje usjekle u pamćenje. Nije on toliko mario za sreću drugih djevojaka, koliko za sreću svoje tetke Emine. Upravo s njom je provodio najviše svog dječačkog vremena, nju je volio, za njom čeznuo na način kako samo mala djeca znaju da se zaljube i čeznu za starijim djevojkama ili mladićima s kojima se igraju i provode dosta vremena. Njegove prve čežnje i drhtaji zbog odbacivanja vezani su upravo za tetku Eminu. (RAD NA TEKSTU: pronađite to u tekstu.)

Po tome se pisac sjeća svojih djetinjih jeseni, po drhtajima, ali i po snovima, zato one za njega i jesu bile zlatne; jer se još uvijek moglo drhtati od čežnje, a ne od straha i jer se moglo sanjati i maštati, jer je duga mogla da znači radost, a igra život – jer je se bilo DIJETE.

ZAVRŠNI DIO  (8 min):

Zadati učenicima da napišu sastav na temu Najdraža igra u kojem će opisati igru koje se najčešće igraju kao i dragu osobu s kojom vole da se igraju te igre.

DOMAĆI, SAMOSTALNI I PRAKTIČNI RAD UČENIKA: