Nastavna priprema - PROSTA REČENICA

PISMENA PRIPREMA ZA NASTAVNI SAT

Školska godina:          Razred:    Datum: __________

Predmet: Bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost

Nastavna oblast/tema: Gramatika

Nastavna jedinica: Prosta rečenica (ustrojstvo proste rečenice; samostalni i nesamostalni

                                                                          članovi)

Ciljevi časa: a) ODGOJNI (vaspitni)............................................................................

                             ..............................................................................................................

                         b) OBRAZOVNI.......................................................................................

                             ..............................................................................................................

Struktura    1. Uvodni čas  2. Čas upoznavanja sa novom građom

 Tip časa      3. Čas uvježbavanja i primjene stečenog znanja

                      4. Čas utvrđivanja, ponavljanja i ocjenjivanja

                      5. Kombinovani čas

Oblici nastavnog rada:  1. Frontalni oblik rada  2. Grupni oblik rada

                                             3. Rad u parovima  4. Individualni oblik rada

Nastavni objekti,  1. Nastavni objekti ..................  2. Nastavna sredstva ................

sredstva i pomagala    3. Nastavna pomagala ............. 4. Literatura ...............................

Nastavne metode: 1. Metode zasnovane na posmatranju (pokazivanje)

                                    2. Metode zasnovane na praktičnim časovima učenika

                                    3. Metode zasnovane na riječima : monološke

                                                                                        dijaloške

                                                                                      rad sa knjigom

SADRŽAJ I ARTIKULACIJA NASTAVNOG SATA

UVODNI DIO  (7 min):

U uvodnom dijelu časa izvršiti ponavljanje već stečenih znanja uz kontrolna pitanja:

1. Šta je to glas? (Najmanja jezička jedinica koja nema zanačenja.)

2. Šta nastaje udruživanjem glasova? (Riječi.)

3. A šta kada se udruže riječi? (Rečenice, a isto tako prije nastanka rečenice može da nastane i sintagma u zavisnosti od toga koje su se riječi udružile jedna s drugom.)

GLAVNI DIO  (30 min):

Najaviti nastavnu jedinicu i ispisati njen naslov na tabli.

- Dakle, danas ćemo govoriti o rečenici i o vrstama rečenica.

- Mi se svakodnevno sporazumijevamo  govorom i prenosimo jedni drugima određene informacije. Drugim riječima, mi svakodnevno razmjenjujemo mnogo informacija između sebe. U tim našim razgovorima i razmjenama informacija služimo se rečenicama kao sredstvom za oblikovanje naših misli koje želimo da izrazimo putem govora ili pismenog puta.

4. Od čega se sastoji rečenica? (Od riječi.)

IZGLED TABLE:

 

                        A                                                                                 B                                                                    

            ima, brat, Aida                                                          Aida ima brata

5. Koja je razlika između ova dva skupa?

U SKUPU A riječi su poredane bez reda i smisla i ne daju nam  nikakvo obavještenje ili informaciju.

U SKUPU B riječi su, pak, poredane po redu i nekom smislu, one su upućene jedne na drugu i povezane jedna s drugom tako da nam pružaju jednu obavijest koja nam je jasna i precizna.

6. Šta iz ovoga možemo zaključiti? Da li svaki skup riječ čini rečenicu? (Ne čini, naravno. Svaki skup riječi nije rečenica.)

DEFINICIJA: Rečenica je onaj skup riječi kojim prenosimo neku obavijest. Rečenica je, dakle, obavijesna (komunikacijska) jedinica).

Rečenica u procesu komuniciranja se upotrebljava u svrhu ostvarivanja različitih ciljeva, pa tako imamo i nekoliko vrsta rečenica.

PODJELA REČENICA S OBZIROM NA NJIHOVU CILJNU USMJERENOST:

1.

IZJAVNE (OBAVJEŠTAJNE REČENICE)

Primjeri:

                        Niko među njima nije poštar.

                        Ulica lipa je vrlo stara ulica.

                        Doći ću sutra.

                        Sutra neću doći.

7. Šta mislite sa kojim ciljem smo upotrijebili ove rečenice? (S ciljem da se njima prenese neka OBAVIJEST.)

DEFINICIJA: Dakle, rečenice upotrijebljene sa ciljem da se njima prenese neka obavijest nazivaju se IZJAVNE (OBAVJEŠTAJNE: potvrdne i odrične) REČENICE. Iza ovih rečenica stavljamo tačku.

2.

UPITNE (INTEROGATIVNE) REČENICE

Primjeri:

                        Dakle, hoćeš li sada otključati vrata?

                        Zašto ne odgovorite na pozdrav?

                        Hoćeš li sutra doći?

8. Sa kojim su ciljem ovdje postavljene ove rečenice? (Ovim rečenicama, kao što vidimo, nešto pitamo.)

DEFINICIJA: Rečenice kojima postavljamo pitanje nazivaju se UPITNE ili INTEROGATIVNE REČENICE. Iza ovih rečenica stavljamo upitnik.

3.

POTICAJNE (USKLIČNE) REČENICE

Primjeri:

                        Hajde, vodi me, Šapice!

                        Uhvati ga za desnu ruku!

                        Nemoj me nasmijavati, Veliki Tome!

                        Dođi sutra.

                        Dođi sutra!         pojasniti razliku između ove dvije naoko iste poticajne rečenice

9. Šta je iskazano u prvoj rečenici? (Neko NAREĐENJE.)

10. Šta u drugoj? (Neko UPOZORENJE.)

11. A šta u trećoj? (MOLBA.)

DEFINICIJA: rečenice čiji je cilj da se sagovornik potiče na neku radnju nazivaju se POTICAJNE REČENICE. Taj poticaj se prepoznaje kao zapovijed, molba, zahtjev, naređenje, upozorenje i sl. Ako poticajnim rečenicama govornik iskazuje svoja osjećanja (radost, iznenađenost, uzbuđenost, ljutnju...), iza tih rečenica pišemo uskličnik (uzvičnik). Takve rečenice se nazivaju USKLIČNE REČENICE.

IZGLED TABLE:

ŠEMA:

 

KOMUNIKACIJSKI CILJ

 

a) da se                                                b) da se                                              c) da se

    prenese obavijest                                 zatraži obavijest                              sagovornik

                                                                                                                          potakne na nešto

 

     IZJAVNE                                            UPITNE                                      POTICAJNE

     (OBAVJEŠTAJNE)                           REČENICE                                REČENICE

     REČENICE                                                                                             USKLIČNE

     (.)                                                          (?)                                               (!)           

ZADACI ZA VJEŽBU PO GRUPAMA:

12. Odredite vrstu rečenice i na kraju stavite odgovarajući pravopisni znak izdiktirazi iste rečenice za sve grupe i podsticati takmičarski duh između njih (grupa koja prva riješi zadatak podiže zastavicu):

            Svaka je mladost lijepa          (   )

            Šta ti je, šta plačeš                  (   )

            Ne ljuti se, sestro                    (   )

            Lastavica je letjela cijeli dan (   )

            Neću biti ničiji poštar             (   )

13. Sjetite se nekih uskličnih rečenica koje služe kao upozorenje. Svaka od grupa piše svoje primjere  (5 minuta), a potom vođa grupe sa još jednim članom izlazi i na tabli ispiuju svoje primjere. Grupa koja bude imala najviše primjera dobija još jedan bod.

            Pazi mine!       Čuvaj se psa!              Visoki napon!

Nezaposlenima ulaz zabranjen!         Ne gazi travu!

Zabranjen ulaz životinjama!

14. Dopunite sljedeće  rečenice (za sve grupe istovremeno):

            Svaki predmet može biti........................................     (izjavna rečenica)

            I, da znaš................................................................     (usklična rečenica)

            Zar si mogao..........................................................     (upitna rečenica)

15. Pretpostavimo da ste zalutali u šumi, u nepoznatom gradu ili sl. Šta ćete upitati osobe koje sretnete? Napišite te rečenice u vaše sveske. (Za sve grupe.)

16. Od ljedećih skupova riječi napravite rečenice koje imaju smisla i odredite da li su to izjavne, upitne ili usklične rečenice (za sve grupe isto):

Mirsad, znati, napamet, pjesmu (Mirsad zna napamet pjesmu. - izjavna)

Znati, put, škola, do, li (Znate li put do škole? – upitna)

Već, pričati, jednom, prestati (Prestani već jednom pričati! – usklična)

 

17. Hajde sada da vidimo kakve rečenice mogu biti po svom sastavu. Uzmimo primjer rečenice: Sunce iskoči  i recite mi kakva je ovo rečenica? Da li je ona prosta ili složena?

                                                                                    (OČEKIVANI ODGOVOR: prosta.)

18. A zašto je baš prosta, a nije složena? (Zato što se sastoji samo od subjekta i predikata.)

DEFINICIJA: Rečenica koja se sastoji samo od subjekta i predikata zove se PROSTA NEPROŠIRENA REČENICA.

19. A kada kažemo: Sunce veselo iskoči – koja bi to vrsta rečenice bila? (Proširena.)

DEFINICIJA: Svaka prosta rečenica koja osim subjekta i predikata ima uz njih i još neki rečenični član naziva se PROSTO-PROŠIRENA REČENICA.

 

Napišite sad naslov Gramatičko ustrojstvo rečenice.

Sada ćem da vidimo kako se to stvara rečenica, šta je sve potrebno da bi ona mogla da živi svoj život u jeziku i bez čega ne može da postoji.

Napisati na tabli sljedeći primjer:

Odjednom, iz tog vatrenog blijeska sunce veselo iskoči nad dalekim rubom ravnice.

Sad u ovoj rečenici pronađite predikat i prepišite ponovo rečenicu bez predikata i onda je izgovorite glasno.

20. Da li rečenica sad ima smisla? (Nema.)

21. A izbacite sad pridjev veselo i izgovorite rečenicu. Ima li sad rečenica svoj smisao? (Ima)

22. Izbacite sada riječi odjednom, vatrenog, veselo, dalekim. Da li rečenica sada ima smisla? (Ima)

23. Pa šta možemo zaključiti? Kada rečenica jedino nije imala svoj neophodni smisao koji služi da se prenese određena informacija? (Nije imala smisla kada je bio izbačen predikat iz njene strukturne organizacije.)

24. Pa šta onda možemo reći za predikat?

DEFINICIJA: PREDIKAT JE CENTAR REČENICE. ON JE NAJVAŽNIJI I BEZ NJEGA NEMA I NE MOŽE NI BITI REČENICE. ON OTVARA MJESTO SUBJEKTU, OBJEKTU I PRILOŠKIM (ADVERBIJALNIM) ODREDBAMA DA SE PREKO NJEGA UKLJUČE U GRAMATIČKO USTROJSTVO REČENICE.

Predikat, subjekat, objekat i priloške (adverbijalne) odredbe čine OSNOVNO GRAMATIČKO USTROJSTVO rečenice. Oni se u rečenicu uključuju DIREKTNO i zbog toga su oni SAMOSTALNI rečenični članovi.

Primjer:

Svakog proljeća lastavice grade gnijezda pod strehom.

            subjekat                                  PREDIKAT                                       objekat

            (KO?) lastavice                      (ŠTA RADE?) grade                           (ŠTA?) gnijezda

 

                                              priloške (adverbijalne) odredbe

                             vremena (POV)                                  mjesta (POM)

                          (KAD?) svakog proljeć                          (GDJE?) pod strehom                      

25. Ali – pogledajmo sljedeću malo proširenu verziju iste rečenice:

Svakog proljeća vesele cvrkutave lastavice grade svoja gnijezda pod našom strehom.

26. Zašto smo podvukli ove riječi u rečenici? (Zato što te riječi nismo u rečenicu uvrstili direktno, nego POSREDNO, preko subjekta, objekta i priloške odredbe mjesta. Ovi članovi ne spadaju u osnovno gramatičko ustrojstvo rečenice i nazivamo ih NESAMOSTALNI REČENIČNI ČLANOVI.)

DEFINICIJA: Nesamostalni rečenični članovi su oni koji se u rečenicu uključuju posredno, preko nekog samostalnog rečeničnog člana. Nesamostalni rečenični članovi su ATRIBUT i APOZICIJA.

Primjer:

Svakog proljeća vesele cvrkutave lastavice grade svoja gnijezda pod našom strehom.

            subjekat                                  PREDIKAT                                       objekat

            (KO?) lastavice                      (ŠTA RADE?) grade                           (ŠTA?) gnijezda

 

(KAKVE?) vesele, cvrkutave                                                                          (ČIJA?) svoja

                                              priloške (adverbijalne) odredbe

                             vremena (POV)                                  mjesta (POM)

                          (KAD?) svakog proljeća                        (GDJE?) pod strehom

                                                                                             (ČIJOM?) našom                           

PONAVLJANJE UZ OVAJ DIO PRIPREME:

27. Šta je najvažnije kada dobijemo rečenicu i treba da je analiziramo? (Prvo što moramo je da otkrijemo predikat. Ukoliko nema predikata onda to i nije rečenica, jer rečenica, kao što smo rekli ne može postojati bez predikata.)

27. Kojom je vrsta riječi obično predikat u rečenici? (Glagol.)

DEFINICIJA: Predikat koji se izriče glagolom zovemo GLAGOLSKIM.

Primjeri: Gledala nas je začuđeno.

               Kiša je padala cijele noći.

28. Ali predikat može biti iskazan i nekom neglagolskom vrstom riječi.

Zadatak: podvucite predikate u sljedećim rečenicama:

            Almina mama je nastavnica.

            Goran je vrijedan.

            Knjiga je tvoja.

            Ja sam prvi.

DEFINICIJA: Predikat koji se izriče oblikom pomoćnog glagola biti i nekom imenskom riječju nazivamo IMENSKIM predikatom.

ZAVRŠNI DIO  (8 min):

U završnom dijelu još jednom ponoviti najvažnije definicije i primjere vezane za gramatičko ustrojstvo rečenice.

DOMAĆI, SAMOSTALNI I PRAKTIČNI RAD UČENIKA

Za domaću zadaću zadati učenicima da napišu sedam prosto-proširenih rečenica koje će analizirati i odrediti koji su samostalni, a koji nesamostalni rečenični članovi.